Jesu li strani radnici izazov, problem ili rješenje?
Nedavno objavljeno četvrto veliko godišnje istraživanje VAL grupe (IPSOS-grupa), o stavovima, uvjerenjima, strahovima i očekivanjima hrvatskih građana pokazalo je da će imigranti u godinama koje dolaze biti prvorazredno političko pitanje.
70
posto građana primjećuje veći broj stranih radnika u zajednici, a pola
njih smatra da su imigranti prijetnja hrvatskoj kulturi i načinu
života.
No,
što je s onom drugom, ekonomskom stranom cijele priče? Koliko strani
radnici pridonose održivosti hrvatskog gospodarstva? Koliki je njihov
doprinos hrvatskom BDP-u? Jesu li oni izazov, problem ili rješenje? HNB
je napravio analizu, a sve o njoj rekao je u emisiji Studio 4 Frane Banić, glavni stručni suradnik u Direkciji za ekonomske analize.
Prema
anketi poduzetnika u srpnju 2023., koju je objavio HNB, o ključnim
ograničavajućim čimbenicima proizvodnje, čini se da je najveći problem
nedostatak radne snage. Poglavito je to vidljivo u građevinarstvu,
industrijskoj proizvodnji i uslugama. Sami poduzetnici ističu da im je
to puno veći problem od uvjeta financiranja i nedovoljne potražnje. No,
jedno je osjećaj i privid, a drugo su statistički podaci. Koliko
trenutno u Hrvatskoj ima stranih radnika? I tu se statistike razlikuju.
Banić
smatra da su najrealnije statistike HZMO-a jer HZZ samo daje mišljenje
prilikom zapošljavanja stranaca, a MUP izdaje dozvole, ali to ne znači
da se svaki stranac koji ima dozvolu i zaposlio. S druge strane,
poprilično je teško povjerovati da bi doprinose za stranog radnika
uplaćivao ijedan poslodavac, ako stranac zaista kod njega i ne radi.
Uzlazni trend
Došlo je i do velikih strukturnih promjena. U prošlosti se manjak radne
snage popunjavao iz susjednih zemalja. Najnoviji podaci pokazuju veliku
promjenu nacionalne strukture stranih radnika.
Kako ističe g. Banić, premda i dalje dominiraju radnici iz zemalja u
okružju, primjerice radnika iz Nepala 2017. bilo je ukupno 4, a danas su
na trećem mjestu po broju stranih radnika. Trenutno ih je gotovo 15
tisuća (14.721). Iz Bangladeša smo 2017. imali jednog radnika, a danas
ih je 5334.
S druge strane zamjetan je relativni pad postotka radnika iz Albanije. S 3,3 posto prije šest godina pali su na 2,4 posto.
Podaci
iz analize HNB-a pokazuju da se dio potreba za radnom snagom rješavao
zapošljavanjem umirovljenika, a dio stranim radnicima. No čini se da
umirovljenici, osim u „zdravstvu“ i „stručnim djelatnostima“, gube bitku
sa strancima.
No, Banić ističe da se udio umirovljenika i
stranaca u ukupnoj zaposlenosti kreće tek između 2 i 16 posto te da tu
ne odskačemo od uobičajenih prosjeka EU-a.
I sad dolazimo do ključnog pitanja, hoće li i koliko strani radnici pridonijeti rastu hrvatskog BDP-a?
Banić
tvrdi da su projekcije HNB-a ovakve: „Povećanje broja zaposlenih
povećava procjenu potencijalnog BDP-a, a još više mijenja strukturu
doprinosa pojedinih faktora. Tako je u specifikaciji modela s većim
brojem stranih radnika stopa rasta potencijalnog BDP-a u razdoblju od
2018. do 2024. prosječno viša za 0,1 postotni bod u odnosu na stopu
rasta potencijalnog BDP-a u osnovnoj specifikaciji pa kumulativna
razlika u potencijalnom BDP-u iznosi oko 0,8 postotnih bodova“.
Je li to puno ili malo, zaključite sami.
Ako
ste pomislili da stranci, kao jeftina radna snaga jamče siguran uspjeh,
sreću i eksponencijalni rast hrvatskog gospodarstva, promislite još
jednom. A zašto demografija i migracije domaćeg stanovništva ne idu u
prilog očuvanju postojećeg načina života, strukture stanovništva i
ekonomije, nije pitanje za Hrvatsku narodnu banku nego za nekog drugog.
